Na poziv, a u organizaciji Kantonalnog udruženje osoba sa invaliditetom i borbe protiv ovisnosti „RUKA RUCI” Bihać, realizovan je projekt: „Zdrava zajednica bez ovisnosti“, te je održana posljednja edukativna radionica o štetnosti uzimanja psihoaktivnih supstanci (PAS), alkohola i igara na sreću/modernih tehnologija, koja se održala u liječilištu Reumal u Fojnici.

Edukatorica na pomenutoj radionici, bila je Maja Tomanić, dipl. socijalna radnica i sistemski porodični psihoterapeut, koja predstavlja Udruženje građana Klub liječenih alkoholičara grada Banja Luka. Pored edukatorice, na radionici je bila prisutna u ulozi počasnog gosta, prof. dr sc. med. Nera  Zivlak-Radulović, primarijus, spec psihijatrije, supspecijalista sudske psihijatrije i supspecijalista iz adiktologije. Pored koordinatora projekta i predsjedinika udruženja, Muharema Lipovače, bilo je prisutno 20 učesnika koji su prošli proces liječenja od bolesti zavisnosti (akolohola i PAS) kao i članovi porodica, čiji su članovi porodičnog sistema prošli liječenje i rehabilitaciju od bolesti zavisnosti.

 Poseban naglasak na radionici  je bio na prevenciji (primarna, sekundarna i tercijarna) kao i preporuka za otvaranje Savjetovalište za mlade i roditelje u svim opštinama BiH i u opšinama RS. U savjetovalištima bi se radilo na prevenciji delinkvetnog ponašanja, zloupotrebe supstanci (alkohola i duvana), kao i zloupotrebe nehemiiske zavisnosti (kocka/klađenje). To bi značilo, da u podržavajućem okruženju, anonimno i bez stigme, mladi a i roditelji mogu da dobiju podršku, edukaciju i pomoć za bolju i kvalitetniju komunikaciju i prevenciju bolesti zavisnosti. Savjetovališta bi se mogla formirati uz postojeća udruženja koja se bave savjetovanjem, prevenciiom i oporavkom od bolesti zavisnosti.

Na kraju, a ne manje važno je bila odlična uključenost učesnika koji su bez stigme dijelili svoja lična iskustva i proces liječenja i oporavka kroz bolnički sektor i kroz terapijske zajednice. Ono što je bilo važno, jeste i glorifikovanje njihove spremosti za dijeljenje ličnih priča, koje svakako mogu biti pokretač ostalih životnih priča, da pođu njihovim utabanim i poznatim stazama. Iz tog razloga, ovakav vid rada, edukacija i radionica može biti od velikog značaja kako za pojedince, porodice tako i za lokalne zajednice.

Maja Tomanić, dipl. socijalna radnica i sistemski porodični psihoterapeut,